Added Feb 23, 2010
Kako napraviti uvod za čovjeka čija djela govore o "savršenom" ...?.
Govore o sveprisutnosti njega samog u svakoj slici.
Govore o savršenoj nesavršenosti ljudskih vrlina, govore o boli "jednostavnosti".
Pogledajte vrtlog života, prvo djelo Buday-a koje priča o ponavljanju svega (iznova,iznova,iznova...).
Priče o "ostatku pakla" su ovozemaljske i stvarne bez emocija, surove, smrdljive kao svinjska crijeva,
kao pileći želuci, govorim ovozemaljski, tupo - to je "ostatak pakla"!!!
Kako napraviti uvod za čovjeka čija djela govore o ruglu osakačenosti.
Kako, kako, kako, čini mi se da ne znam prijatelja Buday-a !!! A znam ga 22 godine !!!
Ali odvratit ću Vam misli svoje na djela njegova.
"Blagost ili mirnoća duše" je knjiga sa tisuću stranica, dolazak ljepote, izlazak iz depresije,
a onda se sve ruši "prolivenom odgovornošću". Ruga se suncu. "Sunce kao opstanak mučenja"
je izrugivanje životu, pokazivanje zubi vremenu u kojem živi i konačno, opstanku mučenja.
Njegov opus nije "njegov", on je u svim ljudima, on je pun "staklenih svjetlosti" kao prozirnost ljudske duše; što više reći o čovjeku čija djela su eksplozivna, svaka slika se gura ispred druge, energija traži oslobađanje, djela se svađaju međusobno, ne mogu zajedno. I konačno, djela se ne gledaju, ona žive i osjećaju se, dišu, smiju se.
Završit ću Buday-evim riječima "Ja nisam zadovoljan do kraja".
To govorim u početku ovog teksta, govorim o savršenoj nesavršenosti.
Zašto sam iscrpljen kad gledam i pišem o njegovim djelima, a zadovoljan i blažen ?
Darko Janjić (kustos)
K o j a j e c i j e n a ? Č e g a c i j e n a ?